KK ZADAR – KK CIBONA 75:82 (21:15, 15:15, 19:25, 20:27)
U veličanstvenom dekoru Višnjika drugi put u seriji uspjeli su uzeti break i zasluženo osvojiti najvrjedniji trofej. Zadar je dugo u utakmici vodio, nošen podrškom navijača nastojao stvoriti prednost kojom bi došao u kvalitetnu poziciju u završnici, ali u presudnim trenucima utakmice nije imao dovoljno raspoloženih pojedinaca kao protivnička momčad te je izgubio rezultatom 75:82 (21:15, 15:15, 19:25, 20:27).
Plavo-bijela koreografija inspirirala je Mihailovića, koji je postigao prvih pet zadarskih poena, ali je nakon nesportske pogreške na Robersonu, svoje druge, nakon manje od pet minuta igre morao na odmor. Izišao je i Roberson zbog ozljede, a s novim snagama bolje je nastavio Zadar, pa je nakon dalekometne Kapustine trice za 16:9 trener Cibone Ivan Rudež pozvao prvu minutu odmora. Narasla je u jednom trenutku prednost Zadra i na +10, ali Bart i Roberson smanjuju u završnici prve četvrtine na 21:15.
Lončar je atraktivnim zakucavanjem u jednom trenutku primaknuo Cibonu na -2 (21:19), a Mihailović ponavlja scenarij s početka utakmice: pet poena pa nova, treća osobna pogreška i klupa. Dosta tvrdo se igra na obje strane, vanjski šut ne služi ni jedne ni druge pa nema velikih promjena na semaforu: na odmor se ide rezultatom 36:30.
Obje momčadi imale su šut ispod 40 posto, Cibona pritom šut za tricu 1-10 i 10 izgubljenih lopti, Zadar pet promašenih slobodnih bacanja i bilo je jasno kako će utakmica ponuditi neizvjesnost do samog kraja.
Trica je u pravom trenutku krenula Cibonu, kada su ušli u zaostatak od 7 poena. Serdarušić, Roberson i Šiško primaknuli su goste s četiri trice na svega jedan poen zaostatka (51:50). Mihailović pogađa dva slobodna bacanja, a Ramljakov pokušaj zakucavanja završava prekršajem Serdarušića i tehničkom pogreškom Ciboninoj klupi. Ipak, Roberson je svojim novim pogotkom donio Ciboni prvo izjednačenje u drugom poluvremenu (55:55), izjednačivši se u tom trenutku s Mihailovićem po broju postignutih poena, njih 17. Pokušaj trice Ramljaka u posljednjoj sekundi treće četvrtine nije bio uspješan – bila je to 20. promašena trica Zadrana u utakmici, uz samo pet pogođenih.
Svaki napad, pogodak, skok, izgubljena lopta nosili su veliki ulog i donijeli veliki psihološki pritisak na obje strane. U ključnim trenucima utakmice Cibonini igrači pokazali su više preciznosti: Palokaj ubacuje dvije trice, Hepa i Šiško po jednu i Cibona tri minute prije kraja ide na visokih 69:76. Tračak svjetla u tunelu bila je dosuđena nesportska pogreška Čakarunu, ali Tišma promašuje oba bacanja, Kapusta tricu.
Mihailović na ulasku u posljednju minutu smanjuje na 73:76, Kapusta ima šut za izjednačenje, ali ni on ne ulazi, pa u pokušaju kontranapada ruši Palokaja. On zbog ozljede ne izvodi bacanja, odgovornost preuzima Bart, pogađa oba i Cibona odlazi na nedostižnih 73:78. Preostalih 11 sekundi bilo je samo odrađivanje posla – Zadar završava sezonu bez osvojenog trofeja.
Najbolji igrač gostiju bio je Roberson sa 17 postignutih poena, no imao je veliku podršku svojih suigrača u konačnom uspjehu Cibone. Mihailović je s 27 poena bio najbolji strijelac finala, ali bit će i njemu to slaba utjeha.
MVP-jem finalne serije proglašen je Žan Mark Šiško. Prijelazni pehar i pehar u trajno vlasništvo kapetanu pobjedničke momčadi uručio je predsjednik HKS-a Nikola Rukavina.
Danijel Jusup, trener Zadra: Čestitam Ciboni, oni su zasluženo pobijedili, zasluženo osvojili ovu titulu. U ovoj utakmici imali su veći broj skokova. Imali su 40 skokova, devet skokova više od nas i sjajan šut za tri poena, 48 posto. Mi smo imali šansu u prvom poluvremenu da se odvojimo. Promašili smo i mi neke otvorene šuteve, da smo povećali razliku bilo bi puno lakše igrati. Međutim, jednostavno nijedan šut nismo pogodili kad je trebalo i kasnije, kad su oni počeli pogađati, u nas se uvukla nekakva nesigurnost, oni su dobili samopouzdanje i zasluženo pobijedili. Mučili smo se dosta s tom kreacijom, ali smo imali dobru energiju kroz cijelu sezonu, a to večeras nismo imali. Nije lako igrati pred 9.000 ljudi kad moraš dobiti kod kuće. To je velik pritisak. Nekim igračima je to prvi put da igraju. Nedostajalo nam je svježine, ovo je nama preko 70. utakmica i jednostavno, s ovim budžetom, ovoliki broj utakmica i ovako teška natjecanja, ovo je stvarno teško. A kako se osjećam? Tužno, prazno, zato što propustili smo šansu. Ali kada malo pogledamo ove dečke, stvarno nema što zamjeriti. Mislim da smo svi dali ove sezone zadnje od sebe što smo imali. Je li ovo bila moja zadnja utakmica na klupi Zadra? O tome ćemo za koji dan.
Karlo Žganec, igrač Zadra: Čestitke Ciboni, nakon svega, nakon što su uspjeli osvojiti naslov u još jednoj finalnoj seriji doigravanja za nas u Hrvatskoj i nakon još jedne sezone. U drugoj četvrtini smo imali neke otvorene šuteve za desetak razlike. Međutim, nismo ih pogodili, oni su mic po mic spuštali tu našu prednost i u zadnjoj četvrtini vezali par teških šuteva za tri poena. Stvarno iscrpljujuća serija. Na kraju su u bitnim trenucima bili mirni, rekao bih čak i svježi i precizni, pogodili neke teške šuteve i na kraju težak poraz za nas.
Ivan Rudež, trener Cibone: Mislim da je bila fantastična sportska manifestacija. To je broj jedan. Navijanje je bilo fantastično, sigurnost navijača također. Stvarno respekt za Zadar, toliko su moćna i pametna ekipa, toliko dobro vođena od strane trenera Jusupa da je ovo bio stvarno jedan lavovski pothvat od strane mojih igrača i mog stručnog stožera. U ovakvom sam raspoloženju jer je jedan ratnik pao, Palokajeva ozljeda ne izgleda dobro. Ono što je danas napravio na terenu za svoju ekipu ja osobno, kao Ivan Rudež, nikada neću zaboraviti u životu. To je ratnik. Takvog smo ga i doveli i to je danas pokazao. Platio je svojom nogom. Ne izgleda dobro.
Sama utakmica pokazala je dozu nervoze s jedne i s druge strane. Promašeni ziceri, izgubljene lopte. Bili smo prenervozni. Mislim da smo zahvaljujući dobroj koncentraciji u trećoj četvrtini uspjeli prelomiti utakmicu. Obrambeno je bilo propusta, ali nikad nismo odustali od onoga što želimo. I Serdarušić i Bart, mladi igrač koji je često osporavan, ali danas je pokazao kako može na velikoj sceni odigrati smireno i hladno, Čakarun, ma svi. Nije lako bilo ni Hepi. Njemu je bilo najteže ući u ritam zbog pravila o dva stranca. Ali onaj šut koji je pogodio iz lijevog kuta pokazuje da se mentalno nije izgubio. Bekovi su na kraju manje griješili u završnici. Velika nervoza bila je prisutna kod oba moja beka, Šiška i Radovčića. Međutim, uspjeli smo ih smiriti i privesti utakmicu kraju.
Kad novi ljudi uđu u sportski biznis, kao što mi imamo nove investitore i ljude koji su dali svoj novac, oni žele svoje ime vezati uz trofeje. Za njih je jako bitan ovaj trofej kao potvrda da su dali svoj doprinos. Taj trofej nam znači jako puno jer smo, iz moje perspektive, premašili očekivanja koja su bila pred nama na početku. Ali kada je krenuo osmi mjesec i kada sam malo osjetio ekipu nakon FIBA utakmica, vjerovao sam da možemo završiti sezonu pobjedom. Znao sam da će biti pakleno teško. Polufinale sa Splitom iščupalo nam je dušu ali pokazali smo karakter. Split je vodio možda 80 posto cijele serije, ali smo uspjeli na karakter, smirenost, bitne šuteve i slobodna bacanja te guste utakmice privesti kraju. Meni trofej kao trofej nije jedina potvrda uspjeha ove sezone.
Marjan Čakarun, igrač Cibone: Euforija je prevelika. Čestitam prvo cijeloj svojoj ekipi, mislim da od prvog trenutka kad smo ja i Palokaj došli tu u 12. mjesecu, da se ekipa držala, da je naglašavala taj timski duh. Mislim da puno ljudi nije vjerovalo u nas. Čestitam Zadru na jako dobroj borbi. Mislim da se ovakva serija sigurno četiri ili pet godina nije igrala, peta utakmica. Energetski smo istrošeni i mi i Zadar tako da ne znam što reći nego čestitati svojim dečkima. Svaka čast i za ovo se igra, za ovo se živi. Trenutačno sam igrač Cibone. Ja sam bio u počecima zadarski igrač. Znam što je biti zadarski igrač, koju to težinu nosi na leđima. Znam kako je bilo njima danas igrati ovu utakmicu.
Krešimir Radovčić, igrač Cibone: Kad smo se okupili 28. kolovoza bilo nas je šest na treningu. Malo po malo, malo po malo… Mislim prvo da je bila kvalitetna skupina ljudi, pa tek onda sportaša i košarkaša. U godinu dana nije bilo nijednog incidenta, nijedne svađe, nijedne tučnjave na treningu, u negativnom smislu. Dva stranca, vrhunski ljudi. Šiško također. Nakon onog poraza u Dubravi nitko nam nije davao ni deset posto šanse da ćemo biti u top četiri, a kamoli na kraju prvaci. Pohvalio bih stožer, pohvalio bih ljude u klubu koji su nam stvarno dosta stvari ove godine omogućili i riješili da se možemo koncentrirati na košarku. Mislim da smo stvarno pokazali da znamo i da možemo. Vjerovali smo jedni u druge i na kraju smo dovukli seriju tu gdje smo je dovukli i osvojili naslov. Mislim da su za hrvatsku košarku veliki plus pune dvorane u finalnoj seriji.
KK ZADAR
Foto: Zvonko Kucelin/KK Zadar