Krešo Ćosić preminuo je 25. svibnja 1995. u Baltimoreu, ali njegov trag u hrvatskim i svjetskim razmjerima je neizbrisiv.
Svakog 25. svibnja obilježavamo tužnu godišnjicu dana kada nas je prerano, u tek 47. godini, napustio veliki Krešimir Ćosić, hrvatska i svjetska košarkaška legenda. No, tog 25. svibnja ipak u prvi plan ne stavljamo tugu, već slavimo život. Jedinstven život istinskog velikana koji je uvijek i oduvijek išao svojim putem. I da nije bio takav, tko zna bi li ga danas uopće spominjali? Kao četrnaestogodišnjaku mu je, primjerice, liječnik zbog slabe građe rekao da jednostavno nije za igru, a on je nastavio na vlastitu odgovornost i upisao se u svjetsku povijest.
Kao igrač je osvojio 14 odličja sa svjetskih i europskih prvenstava te Olimpijskih igara, što uključuje dva zlatna odličja sa SP-a, tri s EP-a i olimpijsko zlato s Igara u Moskvi 1980. Sedam godina zaredom je biran u prvu petorku Europe, dugo godina sloveći kao najbolji europski igrač na poziciji centra. Centra koji je zapravo mogao uskočiti na sve pozicije i tu mu nije bilo ravna. O trenerskom uspjehu dovoljno svjedoči činjenica da je pod njegovim vodstvom jugoslavenska reprezentacija osvojila broncu na Svjetskom prvenstvu 1986. i Europskom prvenstvu 1987.
O tome kako je Ćosić shvaćao život, kako je gledao na sve te uspjehe, svjedoče upravo njegove riječi:
„Za mene košarka nije bila izvor prihoda, zarade ni slave, nego poticaj za razmišljanje. Razmišljanjem o košarci učio sam o vjeri i životu te ih povezivao; za mene je sve to bila jedna cjelina.“ *
1996. godine Krešo Ćosić je posthumno primljen u prestižnu košarkašku Kuću slavnih – Basketball Hall of Fame, i to kao tek treći ne-Amerikanac u povijesti, čime je američka javnost priznala veličinu i trag koji je ostavio na kontinentu koji je ujedno i kolijevka košarkaške igre. Danas prelijepa sportska dvorana u Zadru nosi njegovo ime, a umirovljen ponosno sa svoda visi Krešin dres s brojem 11. Ulice Krešimira Ćosića nalazimo u Zadru i Vukovaru, a u Zagrebu se na Trgu Krešimira Ćosića nalazi kultni Dom sportova. Hrvatski se košarkaški kup također od 1998. godine okitio njegovim imenom, a Sportske Novosti su ga 1996. godine proglasile najboljim sportašem svih vremena.
* Citat iz „Igraj, vjeruj, živi“, autobiografija Krešimira Ćosića